,
Kratka ratna povijest Uskoplja
Prema stavu današnjeg istraživanja, Hrvati su naseli područje Uskoplja u VII. stoljeću, točnije 621.godine. Tako da je skopaljska dolina, jedna od najstarijih sjedišta Hrvata na balkanskom poluotoku.
Prvi ratni sukob koji se vodio na području Uskoplja bio je vjerojatno sukob Hrvatskog Kralja Mihajla Krešimira i bosanskog bana 968. godine. Tada je Kralj Mihajlo Krešimir napao bosanskog bana i vratio izgubljene dijelove srednje bosne tzv. „prave Bosne“ među kojima se nalazilo i Uskoplje u sastav Kraljevine Hrvatske. U nadednim godinama bilo je još nekoliko manjih sukoba ovom području, kao što je to bio prodor Makedonsog cara Samulila, koji je 997/98. godine ovladao većim djelom Bosne, ali Uskoplju nisu nanešene značajne štete. Tek za vrijeme Osmanlijskih osvajanja u Uskoplju se ponovo bilježe veće ratne štete.
Za vrijeme srednjovjekovne bosanske države na području Uskoplja djelovao je veliki broj benediktinaca, dominikanaca i franjevaca, no Osmanlijskim osvajanjima od 1463., drastično se smanjuje broj rimokatolika u Uskoplju. Veliki dio se iseljava, drugi konvertiraju na islam, a najmanji broj uspjeva kroz dugu Osmalijsku okupaciju održati katoličku vjeru. Nerijetko su se na području Uskoplja dešavali incidenti, poput paljenja kuća, rušenja groblja, samostana, crkvi i ubijanje svjećenika i ostalih katolika. Slabljenjem Osmanlijske vladavine u XVIII. stoljeću bilježi se porast katolika u Uskoplju. U to vrijeme se osniva župa Uznesenja Marijina, i 1869. godine gradi župna crkva, koja je 1928. godine srušena i od 1928-31. godine napravljena nova crkva. To je ista Crkva koja i danas stoji. Restaurirana je 1963. godine zbog portošenosi i u periodu poslje domovinskog rata do 2004 zbog šteta nanešenih u ratu.
6. travnja 1941. godine Njemačka je napala Kraljevinu Jugoslaviju a 12. srpnja 1941. godine Uskoplje pada u partizanske ruke. Isti dan je crnogorska partizanska brigada streljala šest zarobljenih hrvatskih vojnika. Uskoplju su nanešene i velike meterialne štete, operacijama „bijeli i crni pothvat“ koji su imali za zadaću osloboditi okupirane hrvatske krajeve od partizana i četnika. Uskoplje je zadobilo štete sa obe strane (hrvatskih i partizanskih postrojbi), jer se našlo na udaru izmađu njih. Koliko je poznato, u Drugom svjetskom ratu poginulo i nestalo je 250 Uskopljana Hrvata. Od toga 198 domobrana, 14 pripadnika Hrvatskih oružanih snaga, 2 pripadnika Hrvatskih legionara 369. pukovnije, 1 partizan i 35 civila. Od istih 250 poginulo je 12 od četnika, 93 od partizana i UDBE a 145 nestalo ili poginulo na Križnom putu.
U lipnju 1992. godine dolazi ponovno do prvih inicidenata u Uskoplju u obliku sukoba ratnih postrojbi. U ratnim okolnostima, napadima sa srpske strane, atmosfera u do tada sjedinjenim vojnim postrojbama HVO-a i Armije BiH postaje sve napregnutija i završava u ratnom sukobu 10./11. siječnja 1993. g.. Nakon malo više od godinu dana rata, 23.2.1994. potpisan je sporazum o prekidu vatre između zapovjednika HVO-a generala Ante Rose i zapovjednika Armije BiH generala Rasima Delića, pa su i u Uskoplju sukobi prestali samo dva dana kasnije, 25.2.1994. U ratnim zbivanjima između 1992. – 1994. u Uskoplju je poginulo 159 Hrvata. Od toga 122 pripadnika HVO-a, 24 pripadnika HOS-a i 13 civila. Od istih 159 poginulo je 4 od strane JNA, 114 od strane TO-a i Armije BiH i 36 od VII. muslimanske brigade (Mudžahedina). Nadajmo se da je Domovinski rat u Uskoplju bio posljednji rat na ovome području, i da se ova ratna povijest Uskoplja neće morati nadopunjavati daljnim ratnim sukobima i žrtvama.
